Bilo Jednom u Hrvatskoj - M.P.Thompson

    Share
    avatar
    bad-
    Top Forumaš
    Top Forumaš

    Male
    Number of posts : 341
    Age : 26
    Lokacija : Zagreb, Hrvatska
    Job/hobbies : Nogomet, Kladionica i teletext 660-665
    Navijam za : Dinamo Zagreb
    Registration date : 2008-11-10

    Bilo Jednom u Hrvatskoj - M.P.Thompson

    Post by bad- on Fri Jan 09, 2009 12:50 pm

    Dan dolazi


    Ljeto, jesen, zimu i proljeće,
    sve to jedan život nosi.
    Kada s neba anđeo dolijeće,
    rađamo se i odemo bosi.

    Zbogom, nebo plavo,
    i mog doma rosna travo,
    dobri moji prijatelji svi,
    zbogom, ljubavi.

    Dan dolazi,
    za heroje i sirotinju.
    Dan dolazi,
    da se spase koji vjeruju,
    zapjevajmo,
    dan dolazi.

    Kada zora rano zamiriše,
    ja je neću vidjet više,
    a kad divlje ruže procvjetaju,
    raduju se koji znaju.

    Zbogom, nebo plavo,
    i mog doma rosna travo,
    dobri moji prijatelji svi,
    zbogom, ljubavi.

    Dan dolazi,
    za heroje i sirotinju.
    Dan dolazi,
    da se spase koji vjeruju,
    zapjevajmo,
    dan dolazi


    Moj dida i ja

    Preko polja kroz sjećanje ide,
    kršan čovik, tvrde brade side.
    Pamtim pogled, tu toplinu oka
    i svaka riječ je bila mu duboka.

    Čvrst je dida bio kao stijena,
    hrabra srca i kamenih gena.
    Sva je mudrost utkana u njemu,
    njegove su priče učile me svemu:

    « Poštenim putem ići,
    bit će teško znaj,
    al' samo ćeš tako stići
    gdje je vječni sjaj. »

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje.
    Moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.

    Gleda na me planina Svilaja
    sa očima njegovoga sjaja.
    Crpio je snagu tamo gore,
    planina mu iscrtala bore.

    Njegove su ispucale ruke,
    meni bile kao mirne luke.
    Kako da mu zahvalim na svemu,
    sinu ime dao sam po njemu.

    » Poštenim putem ići,
    bit će teško znaj,
    al' samo ćeš tako stići,
    gdje je vječni sjaj. »

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje.
    Moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.

    Ej, da mi je pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje,
    pa da viknem jače od oluje,
    da me dida još jedan put čuje.

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje ,
    sa Svilaje na Petrovo polje
    moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.
    Diva Grabovčeva

    Bila jednom u tim davnim danima,
    Grabovčeva lijepa kći,
    gdje iz kamena voda teče
    na Hercegovu tlu,
    gdje iz kamena raste cvijeće
    u sjećanje na nju.

    Dušman tuče, mlado tijelo ubija,
    u oku joj gasi nevin sjaj,
    molitva je na usnama,
    bila joj za kraj.
    Umre tijelo, al' duša ode
    u Gospin zagrljaj.

    Diva, Diva Grabovčeva,
    zauvijek na nebu sja.
    Teče voda Hercegova,
    tamo gdje bi njezin kraj.

    Pogledaj u oči našim ženama,
    i kad vidiš jedan divan sjaj,
    to je Diva Grabovčeva,
    još je ona živa znaj.
    Teče voda Hercegova,
    tamo gdje bi njezin kraj.

    Diva, Diva Grabovčeva,
    zauvijek na nebu sja.
    Teče voda Hercegova,
    tamo gdje bi njezin kraj.


    Surovo je ovo vrijeme, ljudi zli,
    vlada opći nespokoj,
    ja se osjećam bolje kada pjevam ti o njoj,
    o toj ženi, čistoj, hrabroj,
    Divi Grabovčevoj.


    Diva, Diva Grabovčeva,
    zauvijek na nebu sja,
    teče voda Hercegova,
    tamo gdje bi njezin kraj.


    Duh ratnika

    Odakle si i s koje fronte stižeš,
    ej, ratniče, umornog koraka,
    odavno se ovdje boj ne bije,
    zašto kao duh ovuda lutaš?

    «Ja sam duša hrvatskih ratnika,
    domovinu tražim i stijeg što se vije,
    i mojom je krvlju ona natopljena,
    a duša nema mira - traži je»

    Pa ovo je zemlja tvoja, zar ne vidiš ti,
    domovina koju smo svi snili,
    za njenu slobodu krv si svoju dao,
    i tisućljetni san je stvarnost postao!

    «Ne poznam je takvu i tužna mi se čini,
    u snovima je mojim ponosna i lijepa,
    a gdje su joj junaci i sinovi vrli,
    a gdje vrednote za koje smo mrili!?»

    Ej, ratniče, te Hrvatske nema,
    čim propupa snašle je nevolje,
    podigle se na nju sile tame,
    udarile na krunu i prijestolje!

    »Uvijek je bilo i uvijek će biti,
    onih što će dušu vragu prodati,
    a vi zato bdijte jer morate bditi,
    Domovini ponos vratiti!»


    Sve bi' dao da je vidim,
    ponosnu i lijepu k'o u snovima,
    sve bi' dao da je vidim,
    i opet bi' spreman stao,
    svoj bi' život dao!

    « Ja sam duša hrvatskih ratnika,
    domovinu tražim i stijeg što se vije,
    i mojom je krvlju ona natopljena,
    a duša nema mira - traži je! »


    Kletva kralja Zvonimira


    Prodali su naše snove
    Judini sinovi,
    suvo zlato bacili u blato.
    Buđenje je bilo tako lijepo, možda prekasno,
    i nevinom krvlju plaćeno.

    Ej, umorna zemljo, izmučena!
    Ima li još tko umrijeti za te?


    Prodali su naše snove
    Judini sinovi,
    suvo zlato bacili u blato.
    Pred vratima tuđim opet za pravdu molimo,
    težak sada križ mi nosimo.

    Ej, umorna zemljo, izmučena!
    Ima li još tko umrijeti za te?


    Kralju Dmitre Zvonimire,
    kroz planine odjekuju krici,
    u tamnici tvoji su vojnici!


    Izdajice, ne imali mira,
    ubili ste kralja Zvonimira,
    izdali ste naše velikane,
    i sinove što su majke dale.

    Jučer gledam sliku naroda,
    baca cvijeće po herojima,
    a već sutra pobjednike sude,
    prodaše ih za Judine škude.


    Kralju Dmitre Zvonimire,
    kroz planine odjekuju krici,
    u tamnici tvoji su vojnici



    Neka ni'ko ne dira u moj mali dio svemira

    Istok, Zapad, svatko brani svoje,
    a ja ne smijem ono što je moje
    oduvijek.
    Jedini moj svijet.

    I samo zato, za njih sam fašista,
    a nikad nisam htio tuđe ništa,
    samo nju,
    zemlju slobodnu.

    Mirno živim ponosan na svome,
    makar nije uvijek sve po mome.

    Napadaju ta sluganska pera,
    k'o da oni branili su sela.
    Miševi,
    iz rupa izišli!

    Eh, što im se povampire lica
    kad se vije
    naša šahovnica.
    Sveta zastava.

    Mirno živim ponosan na svome,
    makar nije uvijek sve po mome.


    Nek' se čuje, nek' se zna,
    nek' vijori zastava,
    neka ni'ko ne dira
    u moj mali dio svemira.

    U eteru lažu, obmanjuju ljude,
    tako lako pravednima sude.
    Jesam kriv,
    zato što sam živ!

    Domoljublje prozvali fašizam,
    tako brane njihov komunizam.
    Prozirna
    demagogija!

    Mirno živim ponosan na svome,
    makar nije uvijek sve po mome.


    Nek' se čuje, nek' se zna,
    nek' vijori zastava,
    neka ni'ko ne dira
    u moj mali dio svemira


    Početak

    In principio erat verbu
    et verbum erat apud deum
    et deus erat verbum

    Na početku stvorio je svjetlo,
    i čovjeka da mu bude slika:
    «Evo ti pa vladaj zemljom pravedno.»

    Prvo vrijeme čovjek bješe dobar,
    bješe slika i prilika Boga,
    sve dok nije htio puno više.

    Na svog brata digao je ruku,
    otimao zemlju, latio se mača,
    prevario svoga Oca i zagazi u grijeh.

    Kiše padaju, polja rađaju, djeca sanjaju,
    nije nas ostavio Bog.

    I od tada čovjek vara Boga,
    na sve strane ratovi i droga,
    kao da je zemlja izgubljeni svijet.

    Svađaju se narodi i rase,
    i proroci lažni zaluđuju mase.
    Djeca, vjera, tijelo - prodaje se sve.

    Nekad čovjek bješe samo lovac,
    a sad bližnjeg ubija za novac.
    Napada i krade i svijetom sije strah.

    Kiše padaju, polja rađaju, djeca sanjaju,
    nije nas ostavio Bog.

    Tvoje riječi izvrnuli, Bože,
    k'o da s vragom žive ispod kože.
    Ne znaju za milost, ni za kajanje.

    A ja neću živjet u tom grijehu,
    neću takav put za našu djecu.
    E, da može moja pjesma popraviti svijet!

    Obranimo ljubav, ona svima treba,
    praštanje i nada darovi su s neba.
    Pogledaj u oči Stvoritelju svom!


    Kiše padaju, polja rađaju, djeca sanjaju,
    nije nas ostavio Bog.
    atnici svjetla

    Kada vidiš kamen
    na kojemu piše
    da je ratnik pao
    i nema ga više,
    nemoj samo proći
    k'o da ne postoji
    tu su hrabro pali prijatelji moji.

    Slušaj kako grmi,
    kako more pjeni,
    pitaju te jesu li zaboravljeni.
    Za njih se pomoli,
    nek' mi braća znaju
    heroji se nikad ne zaboravljaju.

    Branili su zemlju,
    i rame uz rame
    k'o ratnici svjetla
    stali protiv tame.
    Zato zora sviće,
    zato dan se budi,
    hvala im na svemu,
    slobodni smo ljudi.




    Sine moj

    Šutnja je često jača i od riječi,
    ali pjesma ruši sve.
    Tuku na me vjetrovi razni,
    al' ne dam se zbog tebe,
    sine moj.

    Znam da sa tvojim pogledom toplim
    vidiš u meni sve,
    al' i ja tebe gledam k'o nebo
    i živim za tebe,
    sine moj.

    Neka na putu tvom vodi te Bog,
    izdati nećeš tad ti roda svog.
    Samo je vjera sačuvala mene,
    ljubio sam Boga, a on mi dao tebe,
    sine moj.

    Neka u tvom srcu uvijek ima mjesta
    za dobre ljude sve,
    koji pod svetim barjakom idu
    kroz javu i kroz sne.

    Šutnja je često jača i od riječi,
    ali pjesma ruši sve.
    I tebe će tući vjetrovi razni,
    al' ne daj da slome te,
    sine moj.

    Neka na putu tvom vodi te Bog,
    izdati nećeš tad ti roda svog.
    Samo je vjera sačuvala mene,
    ljubio sam Boga, a on mi dao tebe,
    sine moj.
    avatar
    bad-
    Top Forumaš
    Top Forumaš

    Male
    Number of posts : 341
    Age : 26
    Lokacija : Zagreb, Hrvatska
    Job/hobbies : Nogomet, Kladionica i teletext 660-665
    Navijam za : Dinamo Zagreb
    Registration date : 2008-11-10

    Re: Bilo Jednom u Hrvatskoj - M.P.Thompson

    Post by bad- on Fri Jan 09, 2009 12:51 pm

    Ljutu travu na ljutu ranu

    Od mog srca draga i ljubavi moje
    ima jača ljubav, ljubav zemlje moje
    Sjećaš li se draga, viđali su kišu
    za ljubav se gine, zbog Hrvatske diše.

    Ljutu travu, na ljutu ranu
    dat ću draga ja i život za nju
    Hej, ljutu travu, na ljutu ranu
    Nemoj nikad zaboravit na nju.

    Onu istu našu košulju pripremi
    na tavan je stavi, za mene je spremi
    Bit će ona opet i sinu po mjeri
    kao što je bila mom djedu i meni.
    avatar
    ˇ°ˇJosipaˇ°ˇ
    Admin
    Admin

    Female
    Number of posts : 320
    Age : 25
    Lokacija : City VG
    Job/hobbies : zubotehnicar
    Navijam za : DiNaMo
    Registration date : 2008-11-10

    Re: Bilo Jednom u Hrvatskoj - M.P.Thompson

    Post by ˇ°ˇJosipaˇ°ˇ on Sun Jan 11, 2009 5:58 pm

    Ima nešto vrijednije od zlata

    Opet misli neke trgaju mi san
    na srce mi noćas tiha slutnja pala
    da me voliš reci bar jednom na dan
    a ja ću reći, vjerujem ti mala

    Nikad nećeš znati, koliko mi znači
    kad si pored mene, zajedno smo jači
    sve je više tužnih bura i oluja
    a sve manje ljudi i slavuja

    Ima nešto vrijednije od zlata
    to su tvoje ruke oko moga vrata
    ima nešto što u tami blista
    to je naša ljubav, iskrena i čista
    iskrena i čista


    (za Tomija I love you )

    Sponsored content

    Re: Bilo Jednom u Hrvatskoj - M.P.Thompson

    Post by Sponsored content


      Current date/time is Sun Nov 19, 2017 3:26 pm